Stvar je jednostavna, i vjerojatno genetska: Muskarci mrze shoping!
Nevolimo, iz nekog nepoznatog razloga.
Kao takav, mrzim promjene godisnjih doba, kada se triba opremit sa nekim stvarima. Tada pocinje patnja.
Inace vodim neku prijateljicu sa sobom, ili ako je moguce dvije da one uzivaju, a ja sa strane samo onako direktorski dajem zavrsnu potvrdu i vadim kesu.
Mislim da je taj nacin veoma dobar i ne zivciram se sa stvarima tipa di cu nac ovo, i kolko ce me to doci, i koja je moja velicina jel zene to same rijese.
Prosli put kad sam morao kupit rabatinke, ili ti ga traperice, nisam imao sa kime u kupovinu, pa sam nakon posla krenuo sam u tu avanturu. I bome bila je to avantura.
Osao sam u jedan od velikih Splitskih shoping centara i pokusao se sjetiti di san te stvari prije kupovao.
Usao sam u prvi ducan, i nista pametnoga. u drugi sam gledao rabatinke kao tele u sarena vrata i nisan dobio onu iskru. Iz treceg sam izasao zato sta su rabatinke bile lijepo slozene, a meni se to nije dalo bucat. I tako dalje.
Usluga? Nema toga.... U niti jednom ducanu me nije ni pozdravilo ni pitalo da li tribam ista. Nije da je bila guzva u njima( cak sam bio u nekima sam), nego jednostavno, prodavacice nisu imale nekakve volje za dignit guzicu, ili pak uopce radit.... Ja onako ka mali Mujo stojim ispred traperica, i cekam... cekam... cekam... Nadajuci se da ce se neka smilovat i pitat jel tribam ista...jedna je pricala sa nekom poznanicom, druge dvije su cackale na mobitelu, treca je bila na face-u...Itd
Od mozda 5 ducana, u jednom me pozdravilo i niti jedan mi nije ponudio pomoc... Kako vrime ide tako san sve nervozniji bia, i doslo me da odem doma. No buduci da su mi stvarno tribale neke nove za neki put, odlucim se otic u jos samo jedan.
Bog je bio velikodusan, i vjerojatno i njemu bilo zao, pa mi je poslao jednu radnicu koja radi. Nakon nekoliko sekundi dosla je jedna i pitala sta mi treba. Samo san pogledao prema gori, i zahvalio.
U sljedecih 10 minuti prevrtio sam kolko san mogao, i uzea sta mi je tribalo. Kasnije san otkrija da san bio u najskupljem ducanu u cilom centru. To mi nije bilo cudno jel sam iskreno nesposoban nac nesto dobro a da je jeftino, za razliku od naprimjer zenskog drustva sta me uvede u bilo koji ducan, i bilo sta da izvade bude dobro (to je vjerojatno onaj zenski "touch"). Al iskreno me nije bilo briga. Ako je usluga dobra, platit cu kao sta je i normalno.
Znam da nije lako prodavacima svaki dan bit fin i nasmijan i ljubazan i sve to, al mora imat neka minimalna granica koju se mora postovat.
BTW. sljedeci put kad sam isao sa prijateljicom, nije bilo ovakvih problema, sve su se javile, i bile fine, a kad su tile pomoc prijateljica ih je samo onako blago skartala, a ja u sebi:" Tuko jedna glupa, di si bila prosli put?". Vjerojatno je to jos jedna od onih zenskih stvari koje one rade... Ko ce ih znat...
Nema komentara:
Objavi komentar