Skok padobranom

Prilika se ukazala za nesto ludo, osjecaj je bio pravi, zivot pomalo usao u rutinu, i u tom trenutku sam se osjecao pomalo dosadno...
Kao iz vedra neba, naletio na vijest o skakanju iz aviona padobranom... Karma...
:-D
Odjedanput samo nekakav glasic govori: "Paaaaaaaa,zasto nebi ti skocija padobranom?"
...Stvarno....zasto ne... Ne bojim se visine, ne bojim se adrenalina, dapace potreban mi je sa vrimena na vrime. Financijski sam dobar, siguran skok u tandemu, nista posebno obuke ne triba. LETS DO THIS!
Sta? Di? Kako?
Hipodrom Sinj...Subota, Idealan dan, nema vjetera, nema oblaka... Ma savrseno.

Tribao sam skakati sa majstorom u tandemu, i jos jedan covik bi posebno sam skocija i snimao nas sa kamerom... Tribao...Da...
Skok je dogovoren dva dana prije u 12, jel eto imao san mogucnost biranja, pa racunam bolje to obavit prije rucka,jel neznam kako cu se ponasat gori buduci da mi je prvi put.
Ujutro zove tandem majstor, da moze li u 15:30 jel ne moze doc kamerman ujutro...Sranje, nista od teorije sa ruckom.. Imam li izbora, vjerojatno nemam, ajde moze...
U sebi mislim."Glupi kamermani..."

Ajde rucao sam malo lakse i prije od predvidjenog, cisto da to sve prodje kroz tijelo do skoka. Oko 2:30 se obukao i laganini na skok. Prije obavezno kupija Snickers, i 2 Red Bull-a cisto da srce dobro pumpa... a  i da ukoliko ne otvore padobrani, uvjek ostanu krila... :-D

Kad sam dosao tamo,vidim ljudi ko u prici, svi pakiraju padobran onako laganini i uzivaju u vrimenu na travi.
 Taman ove instruktor:
-Imamo problem!
-Avio se pokvario, stvorila se guzva, pa necemo moc skocit prije 17...Ajde mozes otic popit pice.

DAMN IT!

Di cu, sta cu neda mi se ic sad pit, vec sam dernija jedan Red Bull,.
Nakraju san ostao tu Pojeo Snickers i gledao kako slazu padobrane i lete avioni oko mene 2 jebene ure...
Kad se avio popravio bila je strka. Bio je velik broj skakaca pocetnika, no buduci da su svi skakali sa 1000 i 1500 metara islo je relativno brzo. Avion je prije mene isao 2 puta na 2500 metara za tandem skokove, i mogu rec da mu stvaaaarno triba dosta da se digne toliko...
Doslo je vec 18:00, i  sunce je lagano bilo na zalasku.
Ostao sam ja i jos jedan momak, oboje trebamo skociti i obojici treba jos jedan dodatni kamerman.
lagani fuck jel nema vremena za dva skoka, i jos nekoliko za pocetnike padobrance.
Odluka je pala, oboje idemo, i obojicu snima iz ruke.

Dobili smo po kombinezon (koji je u mom slucaju bio malo mali, ali nista narucito...moglo se stat u njega.). Koznu kapicu i naocale. Koje vjerujem(bar se nadam) svakom coviku ne mogu izgledat lipo. Al eto...
Dobili smo instrukcije sta di i kako. Kad je avion sletio, obojici su pokazali kako izac iz aviona pravilno.Cessna u kojoj smo letili je veoma mala i nemoze stat vise od cetvorice i pilota nikako.
Odluka tko ce prvi je pala i drugi skakc i instruktor su se dogovorili da bi oni drugi, tak da mi smo uz vrata.

Ispalo je odlicno jel sam stajao do izlaza aviona(koja nema vrata) i mogao sam lipo pogledat krajolik, za raliku od ove dvojice koji su bili "unutra" i nisu imali tako lip pogled. nakon nekog vrimena, majstor se zakacio za mene (4 mjesta na ledjima) i provjerio sve. Nedugo nakon potapsao me, ito je bio znak da vadim noge vani.
Tapsanje za ramena je univerzalni signal da ce se nesto dogditi, jel se ljudi jedva cuju u avionu a kamoli u slobodnom padu. nekako san uspija izvuc noge, i mogu rec da je bilo taman, jel jos koju minutu i pocele bi trniti i onda dozivljaj nebi bio pravi.

Izvukao sam noge i cekao kad cu "ispast"... Iza mene se majstor namistao i lagano me gurkao prema vani, Iskreno mislim da i ako se odlucis ne skociti,nemas izbora jel kad ovaj iza tebe izadje i stavi svoje noge na kolo (koje se nalazi odma ispod vrata,koje ja ne smijem dirati!), tebi je gotovo i skok je neizbjezan. Mala provjera da li drzim ruke uza sebe, ispraviti vrat i...

...
VOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHOOOOOOOOO
...
Skok na glavu, jedan okret u zraku i samo letis...
padas, i nemozes virovat..Srce tuce milju na sat... Instruktor te potapsa, i time ti da znak da ispravis ruke iznad glave. Sve vrime kamera snima iz njegove ruke.

1000 metara slobodnog pada... nekih cca 30 sekundi. brzinom oko 140 km/h...zrak oko tebe zuji, a ti vidis samo zemlju kako se naglo priblizava. I ne primjetis kolko je vriemna proslo, ni sta raditi.
Na 1500 metara, instruktor otvara padobran i samo kocenje je bilo ekstremno, i nekako olaksavajuce...

Provjera jesam li uredu..
Otvranje komandi padobrana,koje mi je odma dao da isprovan. kasnije me je malo zavrtio padobranom, ali iskreno nakon slobodnog skoka,spustanje padobranom je kao nakon autoceste otic na makadamom.

Spusta se uz veliki kut, tako da se ne pada onako po 90 stupnjeva na zemlju nego skroz ostro i na guzicu. Jednostavno se dignu noge i skliznje se na travu sasvim njezno. BTW. dignut noge nije jednostavno jel si stegnut u onim vezovima ili sta vec, i ako se uspije dgnut nekih 30 stupnjeva onda svaka cast.


Sve u svemu sve je lipo proslo... Cak sam dobio i Diplomu da sam prezivio skok. Video je super, i drago mi je da me snimio iz ruke, jel je cilo vrime bio tu kraj mene,dok,da je netko drugi skakao, morao bi nas snimiti iz daleka. Preporuka je video iz ruke definitivno. A buduci da je video u HD-u slike iz videa se mogu sasvim jednostavno izvadit, i odlicne su kvalitete.

Ovo je jednostavno jedno iskustvo koje se mora proci iako je malo skupo. Plati se, obavi se, i vjerojatno neces vise nikad, al osjecaj koji ti ostane traje dugo. I samim time sta ovo pisem,srce mi skace kao da padam iz aviona. Adrenalin koji te uvati kada izletis iz aviona je nenormalan, i osjecaj je neusporediv.
Pa covice... ispa si iz aviona sa 2500 metara...
Mora se pristupiti bez straha, i bez negativnih misli.

Misli Ekstremno,djeluj ekstremno...