Pogled sa druge strane zaposljavanja.

Svi kukaju kako su poslodavci ovakvi i onakvi.Iskoristavanje radnika, nemorlani uvijeti rada, neeticno radno vrijeme i place iz pakla. Svi znamo te price i dosta nas je to i iskusilo. Ali kakva je druga strana svega? Zapitao sam se kakva je poslodavceva strana svega toga? Ubacija sam se u fotelju i zamislio da sam sef nekog posla koji trazi radnike i koji zeli maksimalne performanse radnika uz minimalne troskove.Jel svakom sefu je duznost da ima minimalne troskove i maksimalni profit.To nije nesto osobno, i kolko svi pizdili vjerojatno bi svi bili takvi kad bi bili na njihovom mjestu. Malo sam pogledao okolo i vidji sta rade oni sta rade i oni sta ne rade.

Ajmo sa neradnicke strane. imamo 350K ljudi koji vape za poslom. OK. Amo detaljizirati to. Imamo stare,mlade, srednjih godina, iskusne i neiskusne. To je nekakva pocetna klasifikacija i referentna tocka od koje bi kao sef isao pri zaposljavanju.

 Imamo mlade ljude izasle sa fakulteta ili skole.Sta mi oni mogu dati? Znam kakve su skole, prosao sam je. Da li je ona objektivan nacin za kvalifikaciju? Da li taj mladi covjek moze ispunit ono sta zelim na osnovu obrazovanja? Naravno da ne moze to je cinjenica. No imamo tu volju i zeljom za radom. Ti ljudi ce radit da unaprede svoj zivot ili da mogu zivjet. Vjerojatno su fleksibilni i ne zajebavaju. Da li meni triba u uredu netko da radi papirologiju a skinuo je sprancu za molbu ili trazi nekoga da mu napise zivotopis jel on to nezna? Naravno da ne zelim.

Ljudi u srednjim godinama. Od nekih 25 do 50. Ti ljudi imaju obitelj ili je zele. Ne zele radit usrani posao jel im je toga dosta. Ne primaju pizdarije. Znaju sta zele i mozda i imaju radnog iskustva. Sta sa njima dobivam? Dobivam covika koji ce rjesit problem ali ce cim se okrenem pizdit zasto on to radi. Nema ga osim za vrijeme posla, i godisnje ce redovito iskoristavat. Mozda koje bolovanje ili porodiljni. Ne zelim zenu da ide na porodiljni. To je prirodno i mora se to dopustit ali kao sef ne zelim imat iskusnu djelatnicu koju tribam i da je nema godinu dana. I onda kad mi se zamjena usemi u posao da je otpustim i vratim ovu sta je bila na porodiljnom i cekat da se i ona opet tjedan dana ufuraje u posao a na glavi njon uvjek stoji da li mi je dite uredu. Sve OK ali ako mogu to izbjec izbjec cu.Maksimalna ucinkovitost i minimalni troskovi zapamtimo.

Neiskusni covjek je uvijek neiskusan, no to neiskustvo moze bit pozitivno ako se pozitivno misli. Neiskusan covjek ce htjet dokazat svoju vrijednost, i podic svoje iskustvo. Ali imam li ja vrimena i zivaca za to?

Iskusan covjek, je skup. Ali napravit ce sta mi triba.No iskusnog covjeka triba pazit. Ako iskusni covjek dobije ideju da se bez njega nemoze, onda ce radit ludosti, bizat sa posla, iskoristavat prikovrimene i bit kontraproduktivan na pasivan nacina.

E sad kada malo ides dalje na tu temu dodjes do drugih saznanja. Bilo bi idealno napravit nekakvu kombinaciju starog i mladog kadra. Iskusnog i neiskusnog. Sta se iskustva tice mozda neiskusnom dat nekakav tecaj. No opet triba za tecaj potrosit pare. Zasto bi trosija pare? Ima 350 K ljudi na trzistu, vjerojatno ce se nac netko sa odredjenim znanjem. Nema zurbe.Iskusnoga covjeka se moze nac al,mestra ili strucnjaka tesko jel pravi su uglavnom vec u drugom poslu i naletit na nekoga sta zna znanje je malo tesko, pogotovo ako se radi o poslu koji nije standardan. Nema isto tako razloga ni nudit veliku placu covjeku ako ima onih koji bi radili isto za manju? To je isto kao da covijek u dvije trgovine kupi proizvod u onoj skupljoj!? Di je tu logika? Broj nezaposlenih raste i cistim ekonomskim rijecnikom pisuci, ponuda je veca od potraznje i sama cijena ponudjenog pada. To je realnost koja ide drugoj strani u korist.

Pa pogledam svoje kolege na poslu i usporedjujuci sa ovim mogu slobodno potvrdit svoja nagadjanja. Buduci da radim u velikoj tvrtci organizacija je jedno od vaznijih faktora, no isto tako ju je tesko odrzavati. Paradoksalna situacija se desava i u drugim velikim tvrtkama, cime potvrdjuje broj managmenta i vodstva sa broj radnika koji je nenormalan. Primjer drzavne firme gdje skoro na svaka 2-3 radnika imate sefa. Ali i sto tako svi govore kako iz iskustava i iz prica kako se u tim firmama radi. Cudno ali istinito.

Imamo iskoristavanja bolovanja i godisnjih, iskoristavanja poslovnih resursi u privatne svrhe i pokusaj grupiranja ljudi ne zbog vece efikasnoti vec smanjivanje osobnog rada jel svi bi volili da netko drugi nesto napravi ako moze. Ovo su realne cinjenice i svi radnici ce ih pripoznat u svojoj okolini. Ja ako sam sef, onda mi ovo ne ide u korist i ne zelim to pogotovo ne ako se ovo dogadja u manjoj tvrtci gdje je svaki covik vazan i potreban.

Ne zelim imat radnika koji kasni, koji zabusaje na poslu. Ali ako im sve oduzmes onda ce atmosfera postat tmurna a svatko zeli relativno veselo radno mjesto. Nema te stvari kao posao koji te cini sretnim. Posao nije sretna stvar i svatko ga mrzi. Pravi posao koji te cini sretnim se zove hobi ne pravi posao.

Nije lako nac netkoga tko zadovoljava uvijete rada.A svi bi htjeli radit. Meni se cini da se previse ljudi pravi pametnim, i pidi kakvi su sefovi ovakvi i onakvi  a nikad nisu bili na njihovom mjestu. Znam i nekoliko takvih ljudi koji su jebavali mater svojim sefovima kako ih iskoristavaju pa su dali otkaz, osnivali firmu ili obrt za sebe i postali upravo takvi ljudi protiv kojih su govorili. O vezama da ne govorim, to je standardna stvar za standardne poslove svugdje u svijetu. Ako posao ne zahtjeva veliko znanje i iskustvo normalno je da ce netko zaposliti nekoga svoga koji moze taj posao obavit. U nas je to istaknuto, no vjerujem da je tako svugdje, tj. bilo bi da je ista situacija. Isto tako ako postoji netko sa iskustvom i znanjem za nesto a u nekakvim odnosima ste sa njom bilo rodbinskim ili cisto prijateljskim, normalno je da ce te ju zaposliti prije nego nekoga stranca.

Objektivno gldeajuci sve ovo, moze se doci do zkljucka da nije sve tako bajno i krasno. No izbora se ima, i ima ona isto neka stara izreka: "lakse je kad nemas velikog izbora nego kad imas!". Izreka ima smisla, jel mali izbor malo briga odaberi i gotovo, ali kad je veliki izbor onda je u naravi covika da prova nac najbolje iz svega toga a to moze bit dug i pomalo naporan proces. Mozemo li kriviti poslodavce sta iskoristavaju sustav? naravno da ne mozemo jel oni kao i mi traze najbolje za najmanji trosak. Mozda bi bilo bolje da se promjeni sustav!
Kako?
...
...
...
 hmmm....ako mi padne na pamet javim...