Usporedba zivota sa stajanjem kraj rijeke!

Dobija sam inspiraciju za drugaciju usporedbu zivota!
Dobija san je dok sam stajao uz jednu rijecicu i gleda je... Bilo je to jedno od onih glupastih zadubljivanja u neku tocku,bez da o icemu razmisljate.
Nakon sta san se vratija uspija san je usporedit sa zivotom.
Zivot je ta rijeka, a mi stojimo kraj nje... rijeka tece isto kao zivot, mi stali tu ili sa druge strane. nema veze, stvari se dogadjaju,stvari prolaze i mi stojimo tu. Pitanje je isplati li se prijeci rijeku? Isplati li se nesto ucinit i prijeci je ili stat i pustit da sve tece. Kakva je ta rijeka neznamo! Mozda je duboka, puna problema, mozda je plitka i jednostavna to ce mo samo znat ako udjemo. Al sta kad projedmo taj problem rijeke i nastavimo dalje? Oce li sve ic glatko ili ce postojat jos koja?Ima li zaobilazni put? Ako krenemo trazit mozda je daleko i pre komplicirano, a mozda ima most iza ugla?
Kakva ste vi osoba? osoba koja ce zagrist i uc i vidit sta je dalje ceka, ili osoba koja ce stat i molit se da se nesto dogodi?
Sebe sam uvijek smatrao kao osoba koja ce uc u rijeku, koja nece dopustit da ona prolazi a ja stojim i nista ne radim. Uc cu u nju i samo se molit da bude dobra i mirna. A uz to cu se nadat da ako je i prodjem da iza nje nema neka druga, tj. da nisan zapeja u jebenoj amazoni. A sta mogu drugo? Ili imat srice ili bit pametan pa nac neki super nacin za proc je... nema trece...