petak, 16. studenoga 2012.

Hrvatski generali

I eto dosao je i tome kraj. Posljednja dva generala su na slobodi nakon druge pravomocne presude.
Kraj jedne velike buke u nasoj regiji.

"Pravda je zadovoljena", rekli bi mnogi.I slazem se sa njima, no oni misle na pravdu o kojoj su generali nevini i da su zasluzeno slobodni. Ja mislim na pravdu kojoj su odsluzili kolko su mozda i tribali, i pusteni su na slobodu.

Osobno mi je drago za njih jel vjerujem da nisu zasluzili 20-ak godina svaki. Ali mislim da su zasluzili stat u zatvoru ovoliko koliko jesu. Mozemo govorit sta hocemo, no realne cinjenice govore da ni sa jedne ni sa druge strane nije bilo sve kako triba. Sa jedne strane racunam, to je ipak rat i tesko je drzat nekakav red sa nekim tko te zeli ubiti, no pravila su tu da se drze najbolje sta mogu, i Hrvatski generali su se bar po meni drzali kolko su mogli, i htjeli. Nisu do kraja i nisu sveci, i vjerojatno su napravili i oni sranja za koja su morali platiti, i po meni su platili.

Da li triba okriviti "izdajnike" koji su pomogli da ga se nadje neznam. No razmislimo o tome sa druge strane. Sto da nisu? Sto da gosp. Sanader i gosp. Mesic nisu radili ponekakvim naredbama EU-a i Haag-a?
Gotovina i Markač bi bili u Hrvatskoj i sta onda. Pregovori bi kasnili 2-3 godine, a oni sami vjerojatno nebi smjeli nikad izac iz Hrvatske. Bili bi heroji Hrvata koji su zatoceni u svojoj drzavi.  Bi li itko tio cidjeti svoga heroja, covjeka kojeg 99% branitelja cijeni i na neki nacin voli da bjezi? Da bjezi cijeli svoj zivot i gleda kad ce ga uhvatiti?

Naravno da ne.
Cak i sama cinjenica da je bjezao koju godinu, se moglo izbjec. Mozda da se odmah predao, moga je ovo sve zavrsit tko zna kada i zivit u miru od tko zna kada kao sta ce od sada! A Hrvatska je mogla vec bit clanica EU-a.

Zasto bjezati od pravde? Zasto bjezati ako znas da nisi kriv? Mozda nisu vjerovali pravdi? Mozda su se bojali da ce bit lutke politicke igre. Svega tu ima. Ne virujem da su bili svetci u tim ratnim danima da bi toliko bjezali i vjerujem da su i oni radili stvari sto nisu tribali.

Al eto sve je gotovo, i svi su vise manje sretni. Volio bih da se to ratno poglavlje Srbije i Hrvatkse zavrsi sto prije. Sta je bilo bilo je. Sitimo se najhrabrijih sa jedne i druge strane. Jel oni su radili ono sta su morali, i mi smo radili ono sta smo morali. To je bio rat i sranja su se ocekivala. Vrime je da zaboravimo to sranje u koje nas je uvela politika sa jedne i druge strane i da rjesimo nesuglasice. Srbi i Hrvati ce imat gorak okus jedni od drugih jos vjerojatno koju generaciju. Al vjerujem da ce taj okus bit sve blazi i blazi i da ce ono sta se dogodilo ostati u povijenim knjigama kao nesto sta je bilo i oko se cega netriba puno zamarati.

Pozdrav svim zrtvama rata kojeg nisu htjeli u Hrvatskoj i Srbiji.

petak, 9. studenoga 2012.

Prijateljstvo nakon veze

Nedavno sam usao u raspravu o tome da li dvoje ljudi mogu bit prijatelji nakon veze?

Sugovornik mi je bio uvjeren da ne moze, no ja se nisam dao. Nakon malo razmisljanja i gledanja svojih iskustava sa svime time, dosao sam do zakljucka da je ipak moguce...

Prijateljstvo nakon veze, po meni vuce nekoliko bliskih tema o kojim ovisi kako se covjek postavlja u ovome "problemu".
Prvo se dolazi do korjena veze. U vezi sam sa nekim tko mi se svidja, i sa kojim sam blizak i intiman i nakon nekog vrimena povezan na veoma poseban nacin(nemora ic ovim redosljedom).
Samim time ta osoba ti priraste srcu i draga ti je.

Problem se dogodi pri prekidu. Ovisno o nacinu i razlogu prekida, moze se doci do zakljucka ,da li je ta osoba i dalje vrijedna prijateljstva. Normalno da neces ostat prijatelj sa nekim tko te povrijedio, kao na primjer u slucaju prevare. Prevara se smatra osobnom uvredom za partnera, i kao sta osobno uvrijedis bilo koga, tako i svog partnera,sanse da budes sa njim prijatelj su male, ako ikakve. To nije sporno.
No sporno je ako dvoje ljudi raskinu zbog ciste nekompatibilnosti.Jednostavno uvide da jedno nije za drugo, i ne vide se sa tom osobom u buducnosti. Da li je to razlog da prekines sa njime ili njom biti prijatelj? Po meni NE...

Ne vidim kako osoba koja je bila bliska sa nekim moze samo tako okrenit ledja tome drugome? To je isto kao da ne pricas sa prijateljem zbog neke banalne svadje... Zasto?

Osobno sam imao jedan fini broj cura i sa vecinom sam u dobrim odnosima. Malo koja me zeli ubit, ili bode lutku koja izgleda ka ja da mi nanese bol... Cak sam imao iskustva da nakon prekida pricamo o daljnim ljubavima... Jedanput sam cak jednu nagovarao da izadje sa nekim tipom iako smo nedavno prekinuli... Nista posebno.. Ja znam nju, ona mene, u vezi jedan sa drugim smo nikakvi, ali kao prijatelji sasvim uredu.
Cak i nekako bolji prijatelj budes sa tom osobom jel ga znas dublje nego sta bi ga znao da si ga upoznao u normalnim okolnostima, a i cijela seksualna privlacnost koja se zna dogodit izmjedju muskarca i zene nestane jel ste i to prosli i iskusili...

Tu dolazi do otvaranja i teme sveukupne mogucnosti muskarca i zene da budu prijatelji?
Zasto ne... Moguce je imat prijateljicu. No sama priroda covjeka vuce muskarca i zenu prema sexu( koji je nesvjesno u nasem umu zelja za razmnozavanjem.) Ljudi i filozofi moraju ubacit i to svojstvo. Vjerujem da kad bi se ispraznila ta zelja i mozemo rec radoznalost(jel svatko zamisli kako bi bilo zbarit tu zenu ili muskarca, ne na ozbiljno nego cisto iz radoznalosti)muskarac i zena bi mogli bit dobri prijatelji.

E sad to dovodi to pitanja sexa, morala i etike muskarca te zene o tom pitanju. Da li je njima to normalno, i da li sex i samo barenje mogu doziviti samo fizicki ili ce ga doziviti i emotivno.

Ako zbaris prijateljicu a ona to primi emotivno, dolazi do privlacnosti i nastaju problemi ako druga strana to ne dozivljava. No ako prijateljica to primi cisto fizicki i kao cista radoznalost dvoje ljudi suprotnog spola, dolazi do tzv. zasicenja. Moguce je suzbiti fizicku privlacnost i radoznalost, i izbacit je izmedju vas dvoje, cime nema velike prepreke da dvoje ljudi budu prijatelji.
Ovim zelim reci da ukoliko je postojala veza, ovaj dio se priskocio, i ukoliko je veza zavrsila sporazumno i racionalno, onda nema tazloga da ne budu prijatelji.
Cak i veza ne triba bit sporazumna, ja uvjek idem tom mislju da ako netko ne zeli bit sa menom, to je njegovo pravo i ne primam to osobno kao vecina ljudi. Mislim da je to pozitivno misljenje.Uostalom da li stvarno zelite biti sa nekim tko nema iste osjecaje kao ti?
Virujem da su se svi nasli u situaciji da vas netko zeli ali vi njih ne, ali ih ne zelite povrijediti. Cisto se ubacite u njihovu kozu kad vama to netko napravi...
A ako stvarno volite i stalo vam je do dobrobiti netkoga i za njegovu srecu, virujem da ce te ga pustiti da ide svojim putem, i da nadje srecu na drugom mjestu. Zna biti tesko, no krajnji rezultat je za oboje pozitivan.

Kad vidim neku bivsu curu kako se grli i ljubi sa drugim, nedolazi mi osjecaj ljubomore nego male srice, jel ako je prekid bio uredu i nemate nista jedan protiv drugoga nevidim razloga ne bit sretan za tu osobu, iako ti nisi ta koja joj to pruza...

Rezime ove situacije je taj da, ukoliko su muskarac i zena bili u vezi i prekinuli na fin i lijep nacin nema i ne bi smilo bit razloga da ne budu prijatelji.Ako vam je bilo stalo do te zene iti malo, nece vam smetat njena srica. I eventualno ce se prebrodit nesuglasice i osjecaji i omogucit vam da budete prijatelji sa tom osobom. Oako vam nije stalo onda, kao i kod obicnih prijatelja koji imate ce te se razic i eventualno prestat komunicirat. No mislim da to nebi bilo mudro, jel svaki moguci prijatelj je dobar prijatelj, a osoba koja vas vec zna olaksava puno stvari u prijateljstvu... razmislite...