utorak, 30. kolovoza 2016.

Zabrana nošenja burke

Islam i njegovo ponašanje prema ženama je veoma diskutabilno pitanje za zapadnu kulturu
Islamske žene, osobno sažaljevam. Njihovo oblačenje tradicionalne islamske odjeće u zadnje vrijeme potiče razne polemike,koje se po meni mogu rješiti na gladak način.
Da li treba zabraniti nošnju stvari kao nikab,burka,čador i hidžab?
U domaćem društvu to donosi dosta nelagode, no to je više zbog ukorjenjene kršćanske vrijednosti.
Zabranjivanje nošnje takve odjeće se krši osnovno ljudsko pravo. To je dobar argument kada musliman dođe u Europu. Ironično, tražeći prava u tuđoj zemlji dok vjerojatno cijeli život šutiš u svojoj je druga stvar,ali kako kažu mudri ljudi:"na dobro se lako naviknuti!"

Sa druge strane imaš zapadne političare koje zbog multikulturalne raznolikosti ne može zabraniti nešto jednima, jer otvara vrata za druge zabrane. Jer ako se tradicionalna islamska odjeća ne može nositi, kako odrediti da je bikini dobar? Da je Škotski kilt dobar? Pa ako netkome smeta,zašto ne zabraniti rabatinke? Zabraniti vrstu odjeće samu po sebi se ne može. I to znaju mnogi muslimani koji traže prava.

Rješenje problema se može naći ali se ne treba gledati pravo odjevanja ovoga i onoga,već se treba gledati na pravo osobe da odbije surađivati sa osobama kojim ne želi.
Možda se zadire u diskriminaciju, no ako se dobro izvede i argumentira onda nema diskriminacije.
Poticanje  muslimanskih žena da se neke stvari ne mogu nostiti, će po meni imati puno veći utjecaj afirmiranja stranaca na naš način života nego same zabrane.

Imate trgovinu, uslugu ili nešto, te u njoj je kamera. U trgovinu ulazi gospođa sa burkom.
Zakon mora dozvoliti da vi nju ne poslužite. da li je to diskriminacija? Ne ukoliko se argumentira na način da zbog sigurnosti vašeg objekta vi zahtjevate da vidite nečiju glavu.
Isto tako vi imate pravo znati sa kime radite, tj. poslujete.To je vaše pravo.Isto kao kada uđete u bilo koju javnu ustanovu, vi morate maknuti sva pokrivala.Nema razloga da to ne bude pravilo i za muslimanske žene.

Ukoliko bi se zakonski dopustilo ljudima da zabrane bilo kakva pokrivala za glavu kada ulaze u njihov prostor, što ne mora uvjek značiti burka ili nikab nego i sama kapa ili naočale (što i ovako spada u normalni bonton), uveliko bi se pomoglo da jednostavno ljudi ne žele raditi sa takvim ženama. 
Zabrana nije ništa drugačija nego ona koja dopušta utanovama da ne ulazite u kupaćim ili čak nova po jadranu gdje turisti moraju obući majcu.Ako tako nešto ne zadire u diskriminaciju onda i zabrana tradicionalne muslimanske odjeće isto ne zadire.

Suzbijanje kulture te religije je isto nepostojeći argument budući da u europi postoje muslimani koji ne nose nikabe i burke,što očito znači da to nije mandatorno.Ako gospođa muslimanske vjeroispovjesti iz Francuske nosi "normalnu" odječu, onda može ista ta žena iz Sirije nositi.

Žene mogu hodati u čemu god hoće na ulici. Budimo realni, svatko je vidio svašta na ulici. Isto kao i sa burkama,to je samo nešto na šta okreneš glavu. Na to se ne može utjecati,i mislim da se nebi smjelo.

10 trgovina u gradu koje ne dopuštaju pokrivala za glavu možda neće nikoga zabrinuti, ali kada imaš stotine, onda osoba kojemu je očito važno da nosi nikab, neće tu ostati.A ukoliko ostanu onda moraju jedan dobar dio iz svoje kulture ostaviti za sobom.

Kao i sve u današnje vrijeme,ako želiš raditi nešto po svome,to radi u svoja četiri zida.
Promoviranje  ovakog načina rada u lokalnim zajednicama zapadne kulture će uvelike otežat ljudima sa različitom kulturom koja nije u skladu sa našom da se prilagode.Jer samo takvom prilagodbom se može održati stabilna respektabilnost među ljudima.







srijeda, 10. kolovoza 2016.

Izborne odluke

Republika Hrvatska se još jedno susreće sa izborima. Koja su realna obećanja koje stranka može donijeti i koliko to može utjecat na različite aspekte naše države? Donosim vam 10 obećanja koja mogu uvelike poboljšati efikasnost te profitabilnost grana društva koje su najkritičnije. U najgorem slučaju može dati uvid u nova rješenja starih problema koje mogu biti politički škakljive.

1. Državna uprava
2. Birokracija
3. Pravosuđe
4. Poticaji gospodarstvu
5. Nezaposlenost
6. Vanjska politika
7. Poljoprivreda
8. Banke
9. Stanovanje
10. Radnička prava

1. Državna uprava
Jedno od najtežih pitanja danas je da li opustiti ljude koje su zaposlene po raznim državnim subjektima ili ih ostaviti. Ukoliko se opuste, broj nezaposlenih će narasti, no ukoliko se ne opusti, birokracija ostaje veoma komplicirana te je veliki teret za proračun.
Stvar se ne mora gledati tako crno i bijelo. Stvar može imati i treću stranu.
Postoji jedan paradoks koji se često dešava u velikim gradovima pod okriljem njihove uprave. A to je sporost. Najčešće zbog nepotrebne i poveče količine administracije.
Rješenje efikasne uprave je u preraspodijeli posla. Ukoliko več postoji poveča administracija, a ima i poveći broj ljudi, onda se ti isti ljudi moraju poraspodijeliti po odjelima.Danas za bilo koji odgovor od grada treba nekoliko mjeseci, a sa druge strane imamo zaposlene koji efikasno rade 10% svog vremena. Takve ljude treba preraspodijeliti u druge odjele. Sa minimalno truda i ulaganja te male edukacije osoba iz jedne službe može rješavati 75% problema druge službe koja je prekrcana. Samo da rješava jednostavne probleme, može olakšati rad službenicima koji su tu dulje, te da se fokusiraju na kompleksnija pitanja. Danas samo za građevinsku dozvolu treba čekati nekoliko mjeseci.Pa i situacije gdje se traži rješenje o uplati poreza nakon kupnje nekretnine se zna čekati pola godine. Takve i još mnogih situacija ima gdje je očito potrebno više ljudi a takvih osoba postoji bez prezanja za većim troškom.

2.Birokracija
Birokracija u države je jedno o važnijih pitanja te se mora smanjiti ili digitalizacijom centralnog sustava ili usklađivanjem protokola.
Ulaganje u digitalizaciju je jedno od stvari koje se moraju povečati. Stvari kao E-građanin moraju dobiti više pažnje. Godišnje se na E-građanin prijavi skoro 6 milijuna puta. Svi službeni dokumenti se moraju moći dobiti preko interneta. Sama mogučnost popunjavanja obrzca u digitalno obliku omogučuje i njegovu analizu te obradu u digialnom obliku koja se iovako mora unijeti.
Sva radna mjesta koja se izgube tim proceom se moraju preraspodijeliti u novi odjel gdje takvo nešto iz nekog razloga nije moguče.
Isto tako se mora moći dobiti radna norma za obavljanja nečega. Mora se znati u koliko se prosječno može rješiti 10 slučajeva te prema tome planirati način unapređivanja sustava.
Ukoliko ima stotine zahtjeva ze nešto, a dnevno se obradu 2. Onda se ili zahjeetvi moraju pojednostavniti, ili se obrada mora povećati digitalizacijom ili preraspodjelom zaposlenika.

3. Pravosuđe 
Pravosuđe se smatra jednim od najvećih mana Hrvatskoga društva.
Iako Hrvatska ima jedan od največih omjera sudaca i stanovnika u zemlji, sporovi se rješavaju neefikasno. Jedan razlog je iznimno velik broj sporova koje sudstvo trpi, a drugo,je neefikasan način kažnjavanja prestupnika gdje je nakon kazne prestupnik opet opasan po društvo.
Iako je sam broj sudaca velik po broju stanovnika,tako je i broj slučajeva. Hrvatska treba još sudaca koji će biti fokusirani na nove slučajeve dok stari moraju pridodat važnost starim slučajevima, od kojih mnogi imaju i desetke godina. Za sve takve slučajeve, koliko god banalni bili, mora se napraviti sudačka komisija kaja će neovisno odrediti ishod takve parnice.Za takve slučajeve se isto trebaju izuzet sudski troškovi, te regulirati odvjetničke troškove.
Pravosudni mehanizam je pun nejasnoča te čak i konfliktan te uvoliko usporava rad sudova. Radno vrijeme sudaca je neregulirano, slučajevi nisu kategorizirani po kompleksnosti te imamo jednostavne slučajeve koje mogu trajati godinama, a sudska uprava mora aktivnije nadgledati same sudce te njihovu kvalitetu i kvanitetu presuda te shodno tome odrediti bonuse.

4. Poticaji gospodarstvu
Svake godina država daje milijune kuna poticaja tvrtkama za unapređenje posla te dodatno zapošljavanje. Nažalost ta sredstva uvjek završe u ruke većim tvrtkama sa velikim političkim lobijem. Kako bi se stalo na kraj tome, država treba odrediti poseban način preraspodijele sredstava. Umjesto da največi uvjek dobivaju najviše te se time pogoduju njima dok je malo i srednje poduzetništvo ostavljeno samo sebi, država treba sredstva koja se rezerviraju za takve poticaje davati godišnje različitim subjektima. Po novom modelu bi svaka tvrtka/obrt nakon službenog traženja poticajnih sredstava i njenog dobivanja bio isključen za dobivanje poticaja sljedeće godine. Napravio bi se spisak tvrtki/obrta koji nakon što je ustanovljeno da su uredne platiše poreza te radničkih potraživanja dobile poticaj po nekakvom predefiniranom standardu. Nikada se ne bi davali poticajima koji su već dani ukoliko takvih više ne postoji, gdje bi se opet omogučivali poticaju onima prvim i tako u krug.Umjesto da se daje milijun velikoj tvrtci koja je to dobila prosle godine, dalo bi se njima 10 manjih tvrtki po 100.000 te bi sljedeće godine opet dobio netko treći, te time preraspodijelili rezervirana sredstva.

5. Nezaposlenost
Iako je nezaposlenost širok pojam, dobar dio nezaposlenih ljudi ili ima dovoljan prinos iz socijalne skrbi da ne radi ili pak radi u sivoj zoni. Umjesto da se to smanjiva, trebalo bi se iskoristiti.
Društveni rad nezaposlenih je jedno od najvećih načina kako to napraviti.
Društveni rad koji bi bio na zahtjev HZZ-a. Sami rad od 24 sata mjesečno za svakog nezaposlenog bi bilo dovoljno da se obavi dobar dio problema koje neka lokalna zajednica može imati. Drštveni rad bi bio u sklopu raznih akcija. Od ekoloških,do manifestacija,izvanrednih te ostalih. Čišćenje grada, pomoć nakon vremenske nepogode do volonterskog rada u očuvanju mira u nekakvoj lokalnoj manifestaciji su jednostavni poslovi koji bi nezaposleni morali obaviti da zarade socijalne prinose. Ukoliko takve akcije ne postoje u lokalnoj zajednici broj obavljenih sati će se zaboraviti ili smanjiti.

6. Vanjska politika
Hrvatska se nalazi u regiji sa velikim tenzijama. te se tenzije moraju smanjiti.
Takvo nešto se može jednostavno smanjiti paktom o nenapadanju sa svim susjedima.
iako je to samo po sebi jako,dolaskom treće sile koja je puno politički i vojno puno jača se takav pakt umanjuje. Samim time, pakt o ne napadanju sa susjednom državom mora biti isto tako potpisan i sa svim članicama društva G7. Gdje će se one službeno obvezati da se neće uplitati u bilo koje moguće napade između te dvije zemlje.Takav pakt će tražiti od zemaja G7 da stanu na stranu zemlje koja je napadnuta.
Time bi se odstranilo uplitanje veće treće sile za jednu ili drugu stranu, te bi isto ublažila geopolitička uplitanja većih sila u našu regiju.

7. Poljoprivreda
Kako bi Hrvatska mogla precizno ocijeniti količinu poticaja koju mže i mora dati kako bi Hrvatski poljoprivrednici bili konkurencija na stranom, a još važnije Hrvatskom tržištu, mora imati cijenik troška svake pojedine kulure koju potiče.
Najveći problem poljoprivrede je trgovina. Mora se natjerati kupce da kupuju Hrvatski proizvod a ne inozemni. Rješenje bi idealno bilo podizanjem PDV-a na uvoz, ali budući da je to teško ostvarivo, onda je najidealnije odrediti dodatnju kontrolu svih proizvoda.
Svi spominjemo kako je domaće najbolje, i to je vjerojatno ključ uvoza, a to je da se prisili uvoznike da njihovo bude ili dobro ili bolje od onoga što imamo.Osim toga dodatna administracija će natjerati uvoznike da biraju domaći proizvod a ne strani.
Isto tako jedan od velikih problema je što imamo velik broj malih proizvođaća. Zemlje su male,farme su male i samim time cijena nije konkurentna.Ukoliko nije moguće pokrupnjavanje,onda se proizvođaći moraju skupiti u zadruge te preko njih uvoziti repro materijale, te izvoziti proizvod.

8. Banke
Prvi korak u vječnoj borbi sa bankama je osigurat da se svi budući krediti davaju u kunama. Ukoliko je problem djelomično rješen problem sa prijašnjim kreditima, onda se jednostavno mogu rješiti svi budući krediti.
Budući da su sve banke u Hrvatskoj u vlasništvu stranih korporacija, Hrvatska se treba indirektno fokusirati na one koje posjeduje te dignuti njihov rejtig.Prodavanjem profitabilne dijelatnosti neće spasiti državu ni u kratkotrajnom pogledu.
Svim bankama u stranom vlasništvu se treba zabraniti veća izvlaćenja novca od  svojih podružnica u Hrvatskoj, te ih primorati da dobar dio zarade ponovno ulože.
Drugi korak je da se većina kreditiranja se moraju odvijati preko domaćih banaka, po mogučnosti domaćeg vlasništva. Time država dobiva veću pregovaračku moč.

9. Stanovanje
Hrvatska spada u najviši rang po broju ljudi koji posjeduje svoj svoju nekretninu. Ta statistika se vjerujem,neće poboljšavati. Večina nekretnina se nasljeđuju iz doba socijalizma. Danas za kupiti/napraviti svoj dom nije niti približno lako kao prije.To je činjenica. Cijena nekretnina za naše pojmove su velike ako gledate prosječnu plaču u zemlji.Hrvat za stan/kuću sa kojom može jednog dana eventualno započeti živjeti i imati djecu mora potrošiti nekih 100.000 eura. Ako je prosječna plača 6000 kn (a nije) i ako čovjek uspije uštedjeti trečinu svoje plače (a ne uspije),treba mu nekih 30 godina da bude vlasnik svoje nekretnine. Mnogi se radi toga odlučuju za podstanarstvo. Nažalost kada se uspoređuje podstanarstvo i ušteda za stand cijena je relativno ista ako ne i gora ukoliko idete u podstanare. Cijena podstanarstva mora biti manja nego cijena koju se ušteđuje za svoju nekretninu. U Europi je normalno da obitelji žive u podstanarstvu jer je to ekonomičnije.Država iznajmljivanjem stanova može dovesti do pada cijene nekretnina te samog sustava podstnarstva privatnika.Isto tako prodaja povlaštenih stanova mora imati obvezu zabrane daljnje prodaje do određenog vremena, te umjesto same prodaje stana gdje je više nemoguće zabraniti daljnu trgovinu se mora dati stan na najam 5/10 godina te će tek tada ugovorom stan postati vlasnišvo kupca. Umjesto stana koji će se platiti odmah nekih 50.000 eura, po novom bi se godišnje plaćalo 5.000 eura te bi nakon 10 godina stan postalo vlasništvo kupca.Tako bi olakšalo samom kupcu otplatu,te smanjilo zaduživanje kod banaka.

10. Radnička prava
Nažalost radnička prava udržavi su loša. Rad je primarn dio preživljavanja. Isto kao i prije, tako i danas.Rad se mora cijeniti,kakvi god bio.Cijenjenje rada se direkttno veže za platežnu moć građana.Država mora štititi radnika, ne samo svoje već i on koji rade u privatnika.Ukoliko postoji bilo koja interakcija države i poduzetnika, ona se prvo uspostavlja provjerom plačenog poreza te radničkih prava.Bez toga ne smije biti nikakva komunikacija.Nažalost, danas najveće poticaje dobivaju tvrtke koji ne mogu ni prekovremene platiti ljudima koji su pošteno to zaradili.Radne sate koji se davaju zaposlenicima prazne da potpišu te im kasnije poslodavac/voditelj upiše je česta pojava. Samim time se radni sati moraju odvojiti od poslodavca. Radnik mora imati svoje koje upisuje sa svojim potpisom ili čak poženije digitalno u sustav kao E-Građanin gdje poslodavac ne može ući.Ukoliko to nije moguće,mora imati barem uvid u radne sate u digitalnom formatu.Isto tako mora biti upućen da li su mu sva davanja uplaćena uključujući mirovinsko i zdravstveno osiguranje.






utorak, 31. svibnja 2016.

Rad u velikim tvrtkama

Tvrka sa stotinama ako ne i tisucama radnika, okrecuci milijune eura prometa, minijaturna drzava u kojem su svi jednaki ali uvjek veci imaju veca prava dok manji cuvaju i ono malo prava sta im je ostalo od proslosti.

Rad u velikm tvrtkama. Oh koliko bi se knjiga moglo napisati.

Rad u velikim tvrtkama se svodi na isto.
Imate clanove uprave i njihovi subsidijari koji su iznad vode.
Imate middle management koji je negdje na povrsini cas povise cas ispod
Imate ostatak puka koji je ispod povrsine i grca se.


Imate preko 100 kolega kojima vecinu imena ne znate.Standardni protokol pozdrava je "bok, dan (nekad bude ci cijeli "dobar dan"), ej", ili kimanje glavom.
Ima dosta dobrih strana u radu velikih tvrtki. Npr. ako je u tvrtku uslo poveci broj rodjaka onda to ne mora biti lose jer je broj ljudi toliko velik da se vas posao lako pogubi negdje. tj predate ga nekome drugome, koji mora nekako opravdat da radi nesto.
To je ujedno i razlog zasto rad u velikoj tvrtci ne mora biti previse stresan i naporan.
Svi su (bar oni koji imaju mogucnost) napisali prekovremene sate za rad preko vikenda iako su isto mogli napraviti preko tjedna.


Naravno promaknuca a i povisnice su nesto sto se izmedju sume ljudi teze moze traziti i tesko se moze dobiti.Covjek se mora istaknuti, i to se radi na more nacina. Meni osobno najdrazi nacini isticanja su ljudi koji pocnu slati mailove nakon radnog vremena, ili jos bolje po noci.


Iako imate milijunske dobitke, imate i milijunske troskove.
Trosak je uvjek problem. Problem je u malim stvarima koji se kolicinom nakupljaju.
Ti troskovi koji bacaju tvtku na kljena mogu biti sljedeci:

- Imate prevelik broj printanja, pa se to mora smanjivat ili se pak dodjeljuju posebna prava ljudima koji smiju printati odredjen broj ili se ne smije printati u boji.
- Trosi se struja. gasite svjetla, gasite racunala. Racun je prevelik
- Trosi se voda. Ovdje se i spominje ona za pice koja se jednostavno mora ukinuti, jer je isto napunili bocu tu ili u wc-u.
- Racun za mobitele su astronomski, pa se uskracuju mobiteli ili je limit 50 kn
- Aparat za kavu, nema ga. Bolje staviti onaj na kovanice.
- WC papir. Hej, vas supak ne zasluzuje troslojni papir. To je skupocjeno. Onaj smedji biorazgradivi je mnogo efikasniji.
- Internet, procitaj ono sta je vazno i natrag na posao. Drustvene mreze,Youtube i njima slicnima su blokirani.
- Smanjivanje broj cistacica na 1 ili ako imate srece 2.
- Ploca za pisanje (mozda i prodje ako je voditelj utjecajan,radna grupa od 4-6 ljudi moze na papir nesto ostalima nacrtat, a kada budete voditelj onda mozete imati svoju cistu plocu sa smajlicem)
- Povecanje place od bar 5%( hej tih 200 kn mjesecno probija budjet)
- Refundacija racuna gdje ste kupili alat koji vam treba za popravak necega u tvrtci( jel ti triba nova kacavida, al to ne mozes zavidat rukom?!)
- Nemogucnost parkiranja sluzbenih vozila terenskog osoblja (trazi parking i nemoj da te digne pauk inace sam placas kaznu)

Naravno nije sve crno. Ima onih troskova koje se mogu podnijeti ali nazalost mogu ih koristiti samo odabrana skupina ljudi.
Sve su ovo troskovi sa kojima se tvrtka ne moze nositi.

Troski sa kojima se tvrtka moze nositi su:
- Bussiness kartica bez limita za reprezentaciju direktora (poslovni ruckovi su vazni dio poslovanja. Nije vazno sto se ti ruckovi svode na pricanje o poslu sa svojom zenom)
- Trosak hotela sa 5 zvijezdica. 3 ili 4 su ispod ranga.
- Trosak hotela sa 3 ili 4 zvijezdice (konfliktno sa ovim povise? Ne, ako je ovaj hotel u istom gradu gdje i direktor zivi. U one sa 5 zvijezdica vodi samo zenu i moze se hvaliti da je bio tamo)
- Poslovna putovanja (Pravi poslovni covjek ne moze na putovanje bez dijece)
- Racun za mobilni uredjaj sa svakodnevnim razgovorima u inozemstvo koji se znaju popeti na peteroznamenkastu cifru.
- Agencijski covjek koji donosi kavu i sokove u ured jer je tajnica pre okupirana odlaskom na pazar po rucak.
- Konferencijski plazma ekran dug 4*3 metra (Ako se radi video konferencija onda se mora vidit druga strana u 4K rezoluciji)
- Godisnji bonusi od 10K eura do +100K eura.
- Kupljeni parking prostor ispred ulaza u tvrku za direktorove aute(po direktorove mislimo na auta kupljene za tvrtku jer glupo je da direktor kupi sam sebi auto!)


Svatko tko radi u vecoj tvrtci se susreo sa ovakvim problemim i nije im bilo jasno kako?
Naravno nakon nekoliko minuta intenzivnog misljenja, bi odustali jer vam je isto i ako znate odgovor.
Grizli se ili ne grizli,rezultati su isti. Promjeniti nista necete moci osim ako niste direktor, a ako i jednog dana postanete direktor sa ovim dojnjim povlasticama, nece vas biti puno briga za ove gornje probleme.







petak, 29. siječnja 2016.

Davanje napojnica


Napokon se sjelo i napisalo nesto. Tema mi je dosla bas iz razloga sta sam sjeo. Sjeo u kaficu.

Napojnice, manča, tips (ako ste kanadsko-hrvatski nastrojeni).
Obveza davanja napojnice se uvukla daleko u nase drsutvo. Skoro pa je i obavezno dati napojnicu. Jos neka stvar koju smo poprimili od zapadnih zemalja, tocnije prekooceanske americke kulture.

Osobno sam osoba koja nije veliki davaoc napojnica. Napojnice ili zaokruzim na neku jednostavniju brojku ili ostavim nekoliko kn, bez obzira bilo to u restoranu ili kaficu te sami iznos racuna.

Moze se reci da sam skrt sa napojnicama. No nije problem u napojnicama vec nacinu kako ljudi te napojnice dozivljavaju.

Osobno mislim da su napojnice neprirodne. Gledajmo to sa logicke strane, placamo uslugu koja je u cijeni proizvoda.  Ali ne pricamo o veleprodajnoj cijeni proizvoda+nekakav rad za napraviti taj proizvod+usluga serviranja tog proizvoda.
Ne, pricamo o maloprodajnoj cijeni proizvoda + marza + rad + usluga.

Sama ideja ugositetljstva je klimava kada se razmsli. Tu si kako bi dobio samo to iskustvo posluzivanja.Zamisli da ides u restoran u kojem sam radis veceru ili pak kafic u kojem sam radis kavu?
Sve sta ti oni donesu mozes puno jeftinije napraviti doma, samim time ugostitelji nude uslugu posluzivanja.

Ako je bit ugostiteljstva ta usluga, onda zasto davati vise novaca za tu uslugu?
Mnogi govore kako je to zbog podcijenjenosti radnog kadra,ali ja osobno mislim da je to neistina. Danas konobar moze biti bilo tko.To je realno.U jednoj smjeni ti mozes nauciti biti konobar koji sam moze posluzivati cijeli kafic, znaci biti iza sanka te posluzivati goste.
Da se odmah sporazumimo, nece biti majstor zanata (sto isto postoji za konobare),ali moci ce obavljat duznost.
Iz same te cinjenice izlazi da konobar moze biti bilo tko.
A kada ti kao vlasnik restorana ili kafica mozes naci covjeka da ti radi taj posao bez obzira  na znanje, struku ili neceg treceg, znaci da ces taj rad platiti manje tj. dobiti ga jeftinije.

Sama struka je podcijenjena ali iz nekog logicnog razloga. Isto tako mislim da takvo zanimanje nije vjecno ukoliko se ne specijalizira (kao sta sam rekao postoji, i veoma je trazeno u nekakvim elitnijim sredinama). Rjetko kad ces vidjeti starijeg konobara.Nitko nece ocekivati da ti to radis puno.Uglavnom se svodi na studente kojima to odgovara radi fleksibilnosti, te mladima kojima je to privremeni posao dok ne nadju bolje (sto se u ovoj drzavi uglavnom prolongira).

Davanje napojnica za dobru uslugu je isto nekakav razlog koje sam cuo.
Ali usluga je ta zbog cega sam dosao. Nisam dosao zato sta volim dati 8 kn za kavu koju doma mogu napraviti za 1 kn? Nisam dosao radi hrane koja kosta 50 kn koju doma mogu napraviti za 25 kn? Dosao sam da me se posluzi i posteno ugosti. Pa ipak je to ugostiteljstvo. Dosao sam jer sam gost. I kao sta ja ugostim prijatelje, te im posluzim pice, hranu i ugodnu zabavu, tako ocekujem od ugostitelja da isto to napravi sa razlikom da ja to platim.

Mozda dati naponicu zato sta je konobarica bila fina? Posao joj je da bude fina. Mozda i nije.Moze bit ona i cangrizava i neraspolozena  kao neki dan kada sam u punom kaficu cekao 20 min pice i kada sam treci put zvao konobara samo sta me nije posla u materinu.
Moze se on tako ponasati, svi imamo los dan te veliku guzvu na poslu. Ali i da nemas i da si super raspolozen, to i dalje neznaci da ti moram dati napojnicu, samo zato sta sa smjeskom radis posao. Jer ima more poslova gdje radis sa ljudima, pa nigdje ne dajes napojnicu za smjesak.Ja se mogu smijat i bit ugodan po cijele dane na poslu, al bogami niko mi nece dat 50 kn dnevno za to vise.

Mozda zato sta imam posao koji se relativno dobro placa dok jadni konobari imaju malu i moraju biti na nogama cijeli dan? Biti na nogama je opis posla, a placa da je mala, mozda i je na papiru, ali u realnosti zanimanje konobara nije ni blizu minimalca sa obzirom na povise recenu potrebu i znanje koji imaju ostale struke istog ranga.

Isto tako sto kada ti netko tko radi amo reci kao zastitar,cistacica ili u tekstilnoj/drvnoj industiriji koji imaju realno iste place kao konobar dodje i ne ostavi napojnicu?
Da li se njih gleda cudno? Da li njima kada konobar naplati u sebi kaze: "Pizda skrta"?
Vjerojatno je, ali samo sebe ponizava.

Pa danas kada odes u doktora i ostavis mu cokoladu, ljudi to smatraju mitom. Pa bilo bi ludnica otic na sud i pri kraju rocista izvadit 10 kn i ostavit sudcu ispred svih zato sta je bio dobar. hahahaha

Da li mi pak i zelimo davati napojnice struci kojoj sefovi ne davaju vecu placu za to sta su na nogama cijeli dan jel racunaju da ce i ovako dobit napojnice? Jer kada se gleda polovni aspekt cvega ovoga, upravo se to desava.

Dati napojnice, ili ne dati. Svako ce dati kako se osjeca da moze i zeli, ali nemojmo suditi onima koji imaju drugacije razmisljanje od onog drustveno nametnutog.