srijeda, 13. ožujka 2013.

Lako je tebi..

Znate onaj trenutak kada si sa prijateljima, i pricas o zivotu globalno i onda ti kazu "Lako je tebi!"...
Ehhhhh... Prijatelju moj lako mi je, no nije mi lako zato sta imam tatu politicara, mamu koja mi kupuje sta god hocu ili susjeda koji ce mi dat sto god zatrazim, meni je lako zato sta sam sebi omogucio da mi bude lako.


Sjecam se onih vremena u srednjoj skoli ili pak u srednjoj skoli kakva je bila situacija.
Sicam se dana kada sam sidio za kompjuterom po 10 sati svaki dan. Stari me je tirao vani, mislio je da tratim vrime i da bi tribao ici vani druzit se sa prijateljima. da se razumimo druzija san se ja sanjima al ne onoliko puno kolko ljudi ocekuju danas da se druzis. Kad bi se probudio u 8, sjeo za komp i do rucka bio zadubljen u ekran, pa  bi rucao i nastavio iza odma do veceri (u zimsko vrime) a liti do 5-6 pa bi i zasao malo bacit na baluna ili sta vec. Kada su me svi ti prijatelji koji sada piju sa menom zajebavali me da sam stalno za kompjuteru i kako sam propali slucaj i jadan zbog toga. ehhhh ti dani... sada izgledaju smjesno

U srednjoj san bio bolji druzio san se, cesto sa ljudima al isto , kad bi dosao doma ostao bi doma. Jednom kad bi sjeo za komp, tesko me je bilo dignut. Nova sredina, i ljudi u srednjoj su me  bolje prihvatili i nisan bio tako istaknuti geek. Nisan imao 5 matematiku ni fiziku, bio san jednostavno covik koji voli racunala. No tada je to vec bilo normalno. No isam se dao pod utjecajem drustva. Nisan markirao sate jel profa ispituje, bio san pristoja u vezi toga. Bio sam vise tip koji bi priskocija sat jel eto, nema nista pametnoga tada na satu. Nisam dolazija pijan na sat.

Danas dodjem i pijem sa prijateljima i rjetko kad mi ne kazu "blago tebi"... Radim obecavajuci posao u Informatici u jednoj velikoj tvrtci sa stranim vlasnikom, primam dobru placu, putne troskove, regres,uskrsnicu, 13. placu, imam sluzbeni mobitel, godisnji kad to zatrazim,slobodne dane kad to zaradim i posao je sam od sebe spoj uredskog i terenskog. Skoro pa savrseni posao. Blago meni.

A moji prijatelji, face koji su tada bili cool djeca, koji su mislili da zive zivot a ja da sam ga potratija siduci za kompom su na istom mjestu di ija, no rjetko koji ima posao, a oni koji imaju ili rade 12 sati i tare se na bausteli ili jedva prime placu jedanput u 3 miseca. Nemaju iskustva, i dalje se ludiraju, piju kad im se pije, i traze normalnu curu koja bi ih prihvatili takve kakvi su. Zao mi ih je jel je takva situacija sa svima, no kad se sitim sto su napravili da im bude bolje prodju me emocije brzo.

Volim im spomenut kako odem posjetit Pariz... Malo Istanbul putovat 5,6,7,8 dana. Otic tjedan dana na skijanje zimi nekoliko puta, liti se odmorit na nekom otoku. O osjecaju kad skocis iz aviona ili sa nekog mosta bungee. Volim im za vrijeme darivanja, rec o 13. placi, o poslu, o hotelima sa 4-5 zvjezdica u kojim odsjedam kad sam na putu, o masazama, saunama... Cisto eto da kazu Blago tebi...

Dragi prijatelji, ja sam zaradio svaku stavku luksuza povise, ne zato sta mi je netko namistija taj luksuz, ne zato jer san ga dobija u nasljedstvo, ne zato sta mi je neko rekao evo uzivaj, nego zato sta sam sve zasluzija posteno i sa radom. Odricao sam se nekih stavari ranije da mi bude bolje kasnije. Nisam osoba koja ce doc u kafic 300 kn i potosit ih sve, nego sam osoba koja ce ako triba potrosit 100 i ostavit ostalo u novcaniku. Nisam osoba koja trosi novac na cigare, nego volim to ostavit i skupit za nesto interesantije.

Lako je tebi...
Lako mi je, naravno prije mi nije sad mi je, sutra tko zna, spreman sam na sve opcije. Nije sramota ne imati vec je sramota ne zasluzit i jadat se onome tko je zasluzija.

Drugi put razmislite prije nego sta markirate onaj predmet sta vam zagorcaje zivot, ili kad odete vani i potrosite sve pare za nista, kada budete isli biti faca pred nekom tetom, ili kad budete pricali toj teti za stolom kako ste se sinoc proveli dobro na nekom tulumu i potrosili onih velikih 500 kn... Razmislite i pazite samo da ne dodje netko kao ja, zadihan i sjedne sa vama i pocme pricat o dozivljajima sa skijanja u Fancuskoj i kako je tesko ic opet na svoj posao na kojem ga ceka putovanje i tlaka ostajanja u hotelu sa 5 zvijezdica.... Sumnajm da ce teta bit zainteresirana za vas puno dok sam tu :-D









Nema komentara:

Objavi komentar